Povijest

Psihijatrijska bolnica Ugljan smještena je u mjestu Ugljan na istoimenom otoku, udaljenom svega nekoliko km od prekrasnog povijesnog i turističkog grada Zadra, središta Sjeverne Dalmacije. Osnovana je 01. rujna 1955. godine na mjestu bivšeg talijanskog logora, izgrađenog 1942. godine. Bolnicu je utemeljila Bolnica za duševne bolesti Vrapče budući su tadašnje bolnice u Hrvatskoj bile prenapučene. Šest postojećih jednokatnih paviljona je adaptirano, izgrađene su nove zgrade, uređena je okolina i okrug Bolnice. Prvi pacijenti su stigli iz bolnice Vrapče, Jankomir, Popovača, Pakrac i Šibenik. Budući u to vrijeme na Ugljanu nije bilo električne energije, uređena je vlastita centrala na motorni pogon, a cisterna s kišnicom bila je izvor vodoopskrbe. Pristup Bolnici je također bio otežan jer nije bilo prave ceste do ustanove koja je od samog mjesta udaljena 3 km. Jedina veza Bolnice sa Zadrom bila je brodska i to jedanput dnevno.

Na samom početku Bolnica je raspolagala s 200 kreveta, a nedostajalo je liječnika i ostalog stručnog medicinskog osoblja, budući su navedeni uvjeti življenja bili izuzetno teški na tada izoliranom otoku. U to doba dolazio je liječnik iz Velog Iža, dr. Ivan Matulić, jedan do dva puta tjedno, a tretirao je internističke bolesti.

Dr. Vitalij Petrovski (1955.-1958.)

Upravitelj Bolnice za nemedicinsku djelatnost bio je gospodin Dragutin Krklec. Prvi medicinski djelatnici su bili mještani Ugljana, koji su završili dvogodišnju školu za bolničare otvorenu pri Bolnici 1956. godine, što je zasluga tadašnjeg ravnatelja dr. Vitalija Petrovskog, (1955. – 1958.)  utemeljitelja i radne terapije. Djelatnici, polaznici dvogodišnje škole su preteče medicinskih sestara – tehničara, a većina ih je provela cijeli svoj radni vijek u ustanovi uspješno obavljajući svoja zaduženja.

 

Prof. dr. Zvonimir Sušić (1959.-1968.)

Prof. dr. Zvonimir Sušić (1959. – 1968.) je kao ravnatelj unaprijedio stručni psihijatrijski rad, radnu terapiju te omogućio daljnje školovanje bolničara i specijalizaciju neuropsihijatara.
Problem vodoopskrbe djelomično je riješen pronalaženjem izvorske vode i gradnjom bolničkog vodovoda što je bio rezultat djelovanja cijele bolničke uprave na čelu s ravnateljem dr. Sušićem. U tijeku prethodno navedenih razdoblja oko Bolnice je podignu lijepi park, sagrađena je mrtvačnica, a Bolnica je imala i vlastito groblje.

 

Dr. Abdulah Jenčiragić (1968.-1970.)

Dr. Abdulah Jenčiragić vrši funkciju ravnatelja u razdoblju od 1968. do 1970. godine.

 

 

Prim. dr. sc. Ivo Maljković postaje ravnatelj 1970. godine , a Bolnica nastavlja svoj daljnji razvoj. Odjel za liječenje kroničnih alkoholičara uređen je 1971. godine.

Centar za resocijalizaciju psihijatrijskih bolesnika (dijagnostika, profesionalno usmjeravanje, rehabilitaciju i resocijalizaciju duševnih bolesnika) sagrađen je 1973. godine. U Centru je radio stručni tim sastavljen od psihijatra, kliničkog psihologa, interniste, socijalnog radnika. Osniva se, također, Odjel za radnu terapiju, sport i rekreaciju. U Bolnici se 1973. godine održavaju VIII. Sportske igre psihijatrijskih bolesnika i Prvi simpozij o radnoj terapiji, sportu i rekreaciji u psihijatriji. Automatska kotlovnica izgrađena je 1975. godine, a centralno grijanje uvedeno je u sve bolničke odjele, radne jedinice i radionice muške i ženske terapije. Ugrađeno je 7 km cijevi za centralno grijanje i potrošnu toplu vodu. Nova telefonska centrala puštena je u rad 1974. godine. Upravna zgrada u kojoj je smješteno Ravnateljstvo, upravne službe, računovodstvo, klinički laboratorij, bolnička ljekarna, stomatološka ambulanta sagrađena je 1975. godine.

Prim. dr. sc. Ivo Maljković (1970.-1990.)

Preuređuju se bolnički odjeli, asfaltira se i bolnički krug (1977.). Osniva se i mikrobiološki laboratorij (1984.).  Radna i rekreacijska terapija zauzima važno mjesto u radu s pacijentima koji su tijekom radne terapije boravili u knjigovežnici, tkaonica, pletionici šiba, radionici četaka i metli, opremanju mreža, radionici ručnog veza i trikotaže. Oni koji su ovladali određenom vještinom, dobivali su priznanje i “uvjerenje” o izučenom zvanju. Pacijenti su imali vlastiti orkestar, pjevački zbor, te kazalište lutaka. Pod vodstvom likovnog pedagoga pacijenti su se bavili i slikanjem, te su se organizirale i prigodne likovne izložbe. U Bolnici postoji i knjižnica (stručna i bolesnička) koja raspolaže s preko 5000 knjiga, čiji osnutak bilježimo tijekom 1955. i 1956. godine. Korisnici su osoblje i bolesnici. Tijekom dugogodišnjeg rada obavlja se i prevodilačka djelatnost (njemačko i englesko jezično područje).

Psihijatrijska bolnica Ugljan predstavlja kroz svoje postojanje koncepciju otvorene bolnice “bez ograde” što doprinosi i boljem zdravstveno-psihičkom stanju bolesnika te  ruši predrasude između bolnice i vanjskog svijeta.  Zaposlenici Bolnice su se od početnih 200 povećali na 400 u osamdesetim godinama, od čega je polovina otpadala na medicinske djelatnike. Broj pacijenata se tada povećao na 600, što je ukazalo na opravdanost postojanja ovakve ustanove.

Doc. dr. sc. Emil Žampera  (1990.-2003.)

Doc. dr.sc. Emil Žampera postaje ravnatelj 1990. godine i na tom mjestu ostaje do 2003. god. Devedesetih godina Bolnica dijeli sudbinu cijele zemlje i tadašnjih ratnih zbivanja. U vrijeme Domovinskog rata i najžešćeg napada na Zadar pojedini bolnički odjeli bili su ispražnjeni i pripremljeni za prihvat pacijenata iz Opće bolnice Zadar koji nisu bili životno ugroženi, a među njima su bila i djeca. Pacijenti iz ostalih duševnih bolnica naše domovine bili su prebačeni i smješteni u našu Bolnicu u vrijeme najžešćih neprijateljskih napada i razaranja njihovih ustanova. Pružena je medicinska pomoć svim stanovnicima Zadarskog područja i svima koji su se tu zatekli.

 

Dr. Darko Labura    (2003.-2011.)

Dr. Darko Labura postaje ravnatelj 2003. godine te se tijekom njegovog ravnateljskog mandata finaliziraju ranije započeti projekti od izuzetne važnosti za ustanovu. Te godine otvorena je Dnevna bolnica. Tu se liječe pacijenti koji ne zahtijevaju intenzivnije liječenje i sposobni su dolaziti svakodnevno u bolnicu na tretman. Najveći dio pacijenata sačinjavaju oboljeli od PTSP-a.

Bolnica bilježi daljnji napredak, ostvaruje se dugogodišnji otočki san stanovnika mjesta i otoka Ugljan te zaposlenika Bolnice priključenjem na vodovodnu otočku mrežu (vodonosci postaju prošlost), sređuje se i sustav kanalizacije. Postupno se uređuju odjeli i nabavlja suvremena dijagnostička oprema, a otvorena je i Ambulanta u Zadru gdje seli i Odjel Dnevne bolnice.

Uspostavlja se  sustav računalnog umrežavanja te se Bolnica priključuje na BIS – sustav.

 

Dr. sc. Mladen Mavar

Dr sc. Mladen Mavar izabran je za ravnatelja 2011. godine te tada započinje nova etapa u razvoju Bolnice. Osuvremenjuje se računalni sustav, kontinuirano se radi stvaranju uvjeta za poboljšanje psihijatrijske skrbi, a djelatnici se i dalje potiču na stručno usavršavanje (specijalizacije, studij sestrinstva …). Stvaraju se preduvjeti uslijed kojih se Bolnica, bilo kao nositelj projekta ili kao partner u nekom od projekata, prijavljuje na pretpristupne fondove EU, ali, također, aplicira i na natječaje drugih institucija i organizacija. Tako će se, u cilju poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada, a u suradnji s Centrom za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija, provesti obnova čak pet bolničkih zgrada.